Naturalna semantika

Naturalna semantika No.8

JA SAM OKOMITA

No ja bih radije bila vodoravna.
Ja nisam drvo s korijenom u zemlji
Što siše minerale i majčinsku ljubav Kako bih svakog ožujka mogla svjetlucati u lišću,
Niti sam ja ljepota vrtne lijehe
Što privlači svoj dio uzvika “Ah”, živopisno obojena,
Nesvjesna da će uskoro morati izgubiti latice.
U usporedi sa mnom, drvo je besmrtno
A vrtna gredica nije visoka, no to više iznenađuje.
I ja želim dug vijek prvoga i izazovnost potonje.
Noćas, u jedva zamjetnoj svjetlosti zvijezda, 
Drveće i cvijeće rasiplje svoje prohladne mirise.
Šećem među njima, no nijedno od njih me ne zamjećuje.
Katkada mislim da kada spavam
Mora da sam im najsavršenije nalik – Misli su postale nejasne.
Prirodnije je za me da ležim.
Tad smo nebo i ja u otvorenom razgovoru, 
A bit ću korisna kad konačno legnem: 
tad će me drveće moći već jednom dotaći i cvjetovi naći vremena za me. 

Sylvia Plath, iz knjige “Prijelaz preko vode”

*prijevod Višnja Sepčić