Video glas

Videorad “Bez glasa” sastoji se od dvije scene koje su ujedno i dva kadra. Prvi kadar je snimana šuma iz vode, dakle položaj kamere je odzdo prema gore i snimana je svjetlost i odrazi svjetlosti o vodu i njezina refleksija na krošnje. Slika je pretvorena u crno-bijelu te je kontrastirana do razine grafizma – dobivena živost prizora je u suprotnosti sa statičnošću drugog kadra sa gotovo nepomičnim ženskim likom, a svaki pokret gotovo kao da je glitch ili error. Zvuk životinja je sniman u Kopačkom ritu, glazbeni dijelovi su skladani te su dodavane još i određne zvučne kulise, a kreirane animacije montirane su kao prijelazni dijelovi. Nakon definicije imenice glas u prvom dijelu videa, na drugom kadru/sceni slijedi, u obliku podnaslova (subtitles), nazivlje životinjskih glasanja, ili “kad životinje ‘zbore’ to se na hrvatskom naziva: baukati, zvijati, blejati…itd.” (Nikola Visković: “Jezik i životinja”, Kulturni bestijarij, zbornik radova, izdavač: Institut za etnologiju i folkloristiku 2007.). Naime, u ovoj izložbi prvi put smo konkretnije uključili i životinje u priču: istražujući tijekom rezidencija krajolik oko Osijeka, i naročito Kopački rit, zaista smo imali osjećaj da smo se našli u carstvu životinja. Ali uz zvuk ptica, i zujanje kukaca, kao i mnoge nama nepoznate zvukove fantastičnog svijeta faune, pratio nas je zvuk pucnjeva iz lovačke puške. Ako već dajemo glas ljudima koji su na bilo koji način obespravljeni, ranjivi, minorizirani, životinjski i biljni svijet zaista treba naš glas. Oni su uništavani u tišini, ili još gore – u potpunoj ignoranciji. Na deforestiranim dijelovima šuma osvjedočili smo se kako nema pjeva ptica. U 5 milijardi godina dogodilo se 5 velikih, masovnih izumiranja, a mi smo upravo u šestom masovnom izumiranju vrsta kojem smo ovaj put uzrok isključivo mi, ljudi. “Silentio Silvae” je priča i o svima koji se ne mogu braniti ako mi ne dignemo svoj glas za njih, nas. 
Režija, montaža, zvuk i animacija: Azra Svedružić
Direktor fotografije: Demirel Pašalić