Naturalna semantika – ‘kôdirana’ izložba

depilijan izložbe – autorski tekst umjetnika (artists statement), autorski dizajn Demirel Pašalić

Šuma je prostorni web. Ona je lingvistička mreža, oblik priča. Stablo je link između olovke i papira, a zvuk drveta je glazbena orkestracija. Naturalna semantika istražuje mogućnost dijaloga, početak razgovora, konekciju između prirode ljudi, prirode djela i prirode.
Naturalna semantika je ‘kôdirana’ izložba, rad koji se ponaša poput algoritma čiji kôdovi se prepliću i otvaraju skriptu organsko-digitalne umjetnosti: elementi se nadovezuju, nižu u rečenične intonacije od sjemenki, papira, grana, drveća, fotografija, videa, ugljena, porculana, olovki, pepela, poezije, projekcija i www-a. Galerija Kortil postaje ishodišna točka, galerija je klijalište i rasadnik. Ekosistem kreiramo kroz tri mrežne stanice: ‘Klijalište’ u kojem u promatrača sadimo ideju je naš deep web; u ‘Rasadniku’ presađujemo ideje, razotkrivamo probleme dok otkrivamo intranet ljudi i prirode; i djelo se sažima da bi se dalje širilo na web stranici Slušaj šume, digitalnim staništem.

Oblikovanje višeslojne komunikacijske mreže započinjemo QR kôdom – brzim linkom na sadržaj web stranice, 10 QR kôdova vodi na 10 postova sa digitalnim djelima koja su integralni dio izložbe. QR kôd je meta-kôd, trans-kôd, veza između dva svijeta, virtualnog i fizičkog, digitalnog i analognog, digitalnog dijela izložbe koji se nalazi na webu i stvarne, fizičke izložbe u galeriji. Simbolički, QR-kôd vidimo kao Maljevičev kvadrat, ali raspadnuti kvadrat, usitnjen na kvadratiće informacija: Maljevič je crnim kvadratom navijestio kraj slikarstva, QR kôd navješćuje kraj slike i rastače ju na ‘vrijednost’ i na piksele. I kad smartphone otvori digitalni sadržaj, otvorit će virtualni pejzaž. Takva jukstapozicija s obzirom na pejzažno slikarstvo i njegovo mjesto u povijesti umjetnosti traži novu evaluaciju: video sekvence postaju sjećanje na pejzaž, video je krajolik svjetlosnih otisaka, slika je apstraktna i figurativna istovremeno, ona je lijep prizor u pikselima, idealizirana priroda viđena kroz softverski filter. Osjećaj otuđenosti time je simbolički pojačan, video je beskrajan, nema poseban početak ni kraj, baš kao što i bar-kôd što se proteže zidovima galerije može biti beskonačna niska. Bar-kôd je osobna karta proizvoda, on znači da je sve proizvod, da sve ima cijenu, da je rast neograničen. Bar-kôd je i grčki meandar u kojem labirint vremena bez prestanka teče, i Kniferov Meandar u kojem kontinuitet nema nikakvo značenje. Crni papir bar-kôda nosi rad naziva Žar -kôd’, na njemu je‘herbarij’, ’runsko pismo’ kao tajni kôd prošlosti koja više ne može izroniti na površinu razumijevanja, to je arhetip sad već duboko skriven u svijet sjena. A kontinuirani kadrovi iz vlaka bilježe dijalog dvaju prostora, unutarnjeg prostora promatrača iz kupea i vanjskog prostora prirodnog krajolika, ‘Foto-kôd’. Dugotrajnim slušanjem i dugim pogledom nastojali su se uhvatiti trenuci transformacija, detalji malih čuda s obje strane stakla, a naknadne intervencije pokušale su markirati takve događaje. Notni stalci nose taktilnu knjigu – rečenice pisane Brailleovim pismom, tajnim jezikom za sve koji ne znaju čitati rukama. Brajica je ‘Klijalište’, zvuk buduće mladice, tekst pisan suncokretovim sjemenkama koje u sebi sadrže Fibonaccijev niz, zlatni rez kao red svih bića planete. Djelo tako postaje uključivo jer oni koji ne vide vide, a svi koji ne znaju čitati dodirom neka krenu u potragu.

Postavljajući banket na početku galerije, ne pozivamo na gozbu. Jer ‘Banket’ je 7 milijardi posječenih stabala godišnje. Banket je dokumentarana instalacija-dekoracija koja, hineći svečani objed tradicionalnog antropocena, poziva sve da ustanu od takvog stola i napuste trpezu. Prostor je ispunjen cvjetovima i zakonima. Zakonima o zaštiti prirode, zaštiti šuma, uokvirenim zakonima, dekonstruiranim zakonima i zakonima pretvorenim u pepeo, zakonima koji ovdje stoje na postamentima poput spomenika pokušaju, u radu ‘Šume su zakon’.

Naturalna semantika – ‘kôdirana’ izložba, dio je projekta Slušaj šume! koji je djelo koje raste, koje se obnavlja i nastavlja, uvijek je novo i drugačije dok prati temu oslanjajući se na napredniju logiku biljnog svijeta, provocirajući tako aktivističku težnju promatrača da se uključi, da djeluje. Naturalnom semantikom stvaramo više značenjski bio-informatički krajolik koji inzistira na posthumanizmu, inkluziji, socijalnoj ekologiji i umjetničkom djelu kao polju promjena, napretka, neprestane kreacije i potrage.

Azra Svedružić & Demirel Pašalić