Iako je čitava izložba oblikovana kao organski preplet, 12 kompozicija umreženih i kroz postav i kroz značenjsku slagalicu, dvije velike teme se načelno nameću kao početno čitanje: ‘Za domijenak je poslužen svijet’ i ‘Pozor, pejzaž!’ Izdvajajući eksponate, pa onda i instalacije unutar ovih naslova, ipak valja napomenuti da se ne radi o čvrstoj, fizičkoj distinkciji jer većina radova sadrži i jedan i drugi motiv. No ipak, hod kroz Šumu To Go jest prolazak kroz svijet rasprostrt na trpezi antropocentrističkog prioriteta pojedinačnog nad zajedničkim i slike pejzaža kao posljedice tako postavljenog svijeta. Početnu poziciju u stvaranju umjetničkih djela i oblikovanju izložbe odredili smo kroz pitanja: što je s odnosom između etike i estetike, postoji li, kakav je, mijenjamo li ga mijenjajući prirodu, razumijemo li svoju poziciju u suvremenim procesima koji prirodu komodificiraju, komercijaliziraju, eksplotiraju, destruiraju, i konačno kako emociju bola, bijesa, ali i transformacije koja se dogodila u druženju sa drvećem i šumom, ponuditi na uvid.
Temat ‘Za domijenak je poslužen svijet’ sadržan je u nekoliko kompozicija: ‘Banket’, ‘Zemlja’, ‘Biste palog drveća’, ‘Norina bojanka je Zakon!’.
Banket
‘Banket’ je amblematska instalacija projekta, nastala u rujnu 2020. kada smo ju izložili u sklopu 7. Okolišnog filmskog festivala u organizaciji Zelene akcije, te ju ponovno osmislili za samostalnu izložbu ‘Naturalna semantika’ u Galeriji Kortil, HKD u Rijeci, ali sa novim elementima i širenjem značenja, da bi na ovoj izložbi instalaciju ne samo iznova rekreirali već i nadogradili u djelo koje je proskriptivno: poziv da ustanemo od stola na kojem je ponuđen svijet na neumjesno uživanje.
Instalacija se proteže punom širinom galerijskog prostora preko kojeg je, počevši od visine 3m, razvučena crna bitumenska ljepenka, odnosno papir premazan katranom. Dvadeset metara katran-papira u funkciji je ‘letećeg tepiha’ kojim je civilizacija doletjela do točke s koje jedva da ima povratka – trpeza preko crnog proizvoda crne industrije označila je konačan konflikt čovjeka i prirode. Let je bio kratkotrajan, cijena će se otplaćivati dugoročno. Katran-papir oblikovan je kao skulptura širine 200x2000cm: pričvršćen za zid katran-papir se u konkavnim i konveksnim prijelomima spušta na pod na kojem svoj ‘valoviti’ put nastavlja sve do suprotnog zida s kojim se ‘sudara’ tvoreći povratne zaobljene oblike.
Na sredini katran ‘tepiha’, a time i u središtu donjeg dijela galerijskog prostora, nalazi se stol veličine 200x90cm. Stol opasuje ‘stolnjak’ od papira, crtaćeg bijelog papira fine granulacije (oko 30 metara papira širine 150cm) – stolnjak oblikovan direktno u galeriji svojom strukturom diktirao je oblik skulpture koja djeluje poput mramornog ovitka, ali sa svom krhkosti i kratkotrajnosti papira.
Trpeza je postavljena za jednu osobu, porculanski set, posrebreni jedaći pribor i kristalno staklo, ispunjava crna juha od drvenog ugljena sa naftom, zemlja, pijesak, piljevina, drvena kora, suhe iglice, grančice i ugljen. Iznad trpeze obješena je odbačena prošlogodišnja smreka, sasušena i u plastičnom mrežastom ovitku: oblikom i postavom asocira na tijelo koje ne smije biti na meniu, ali jest. Pripadajućem tekstu i animiranom videu pristupalo se preko qr koda sa trpeze.
Osim videa ‘Banket’ sa web stranice, čitavu instalaciju je osvjetljavala video projekcija igre sunca po narančastom papiru, na taj način povezujući se sa instalacijom ‘Pejzaž’ koja se nalazila na suprotnoj strani, tj u nasuprotnoj galeriji na drugom kraju prvog kata – s jedne strane igra snimljenog narančastog svijetla, s druge strane reflektor s narančastim filterom ispod rotirajuće disco kugle. I jedno i drugo čini poveznicu sa narančastim točkama na drveću, famoznim doznakama kojima se markiraju stabla za rušenje.
(detaljnije o instalaciji, pripadajućem tekstu i videu, pogledajte na stranici Banket)
Zemlja
Kompoziciju ‘Zemlja’ čine 4 analogne fotografije snimljene kolor negativ filmom, printane na baritnom papiru 100×70 cm. Fotografije prikazuju stanje tla na mjestima deforestacije na Medvednici, otiske teške mehanizacije te ostatke nakon posječenog proplanka. Utisnuti u tlo pokazuju krajnji stupanj invazivnosti čovjeka u svijet prirode. Pogled je to prema zemljinoj koži-kori, prema eroziji. Postavljene na zidu pored Banketa u direktnom su odnosu sa instalacijom.
Biste palog drveća
Kompozicija ‘Biste palog drveća’ raspoređena je kroz čitav galerijski prostor: veliki pougljeni panj nalazi se u blizini ulaza na širokom crnom postamentu, grana i mali obli drveni ostaci na 4 bijela postamenta u passageu između galerija su dio instalacije ‘Dobar dan, dobar dan, uđite u šumu’, dok 8 crnih postamenata različitih veličina nosi ostatke od sječe drveća, grane, piljevinu, ali i lišće palo sa srušenog drveća, a kao putokaz iz druge galerije na stepenicama koje vode ka ‘balkonu’ treće galerije prema instalaciji ‘Vidikovac’, nalazi se još jedna ‘Bista’.
Mapiranjem područja deforestacije Medvednice na nekoliko lokacija pronašli smo odbačene ostatke od trupaca, većih i manjih dijelova, a neke smo čak sakupili direktno nakon odlaska kamiona sa posječenom šumom. U likovnom smislu ‘Biste’ su ready-made objekti, u simboličnom one su spomenik ravnodušnosti. Donesene u muzej i postavljene poput skupocjenog izloška pokazuju koliko ustvari malo znamo što se događa sa šumama, ili, konkretno u ovom slučaju, sa Medvednicom, parkom prirode.
Sve izložene ‘Biste’ imaju na sebi doznaku, narančastu markaciju koja ih je označila kao drvo za rušenje. S time se ‘Biste palog drveća’ direktno nadovezuju na instalaciju ‘TV izložba: Stabla To Go’ i narativno prethode kompozicijama ‘Loading…’ i ‘Zemlja’ koje zaokružuju priču i promatrača konačno dovode do ‘Banketa’. Ispod dvaju postamenata u središtu galerije sakriveni zvučnici diskretnim zvukom disanja različitih ljudi oživljavaju ‘prostor šume’.
Norina bojanka je Zakon!
Kompozicija Norina bojanka je Zakon sastoji se od 47 različitih papira veličine A4 (29,5x21cm) na koje su printan tekst Zakona o šumama (Zakon o šumama, pročišćeni tekst zakona, NN 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, Klasa: 011-01/18-01/98 Urbroj: 71-06-01/1-18-2), i nalaze se pričvršćeni na katran-papiru u dužini od 1300cm, širine 100cm. Katran-papir je u svojstvu pozadine, paspartua, i oblikuje svitak sa namotanim završecima, te i na dodatna dva mjesta dijeleći tako katran-papir na trećine. Ideja svitka je poveznica sa zakonicima od antičkih vremena, svitak od katran-papira nosi Zakon o šumama printan na papiru, što čini trostruku negaciju, odnosno ironijski pristup postavu ovog rada – papir kao proizvod ‘gospodarenja’ šumama nosi zakon o ‘čuvanju i ‘gospodarenju’ šumom kojeg ‘čuva’ papir premazan proizvodom destilacije fosilnih goriva (drveta, treseta, drvenog i kamenog ugljena, benzena, naftalena, antracena, i dr. derivata).
Papiri na kojima je printan Zakon o šumama različiti su po svojstvu, po starosti, po evokaciji: od običnog bijelog uredskog papira za printanje do papira iz starih bilježnica, papira koji čine fundus osobnih uspomena od kojih neki nose i zapise ili crteže nastale prije više desetljeća, papira različite granulacije, papira za pisanje spram papira za crtanje.
Nakon što je Zakon na njih printan, svih 47 stranica uredila je trogodišnja djevojčica Nora: drvenim olovkama u boji, grafitnom olovkom, flomasterima i akvarelima nastali dječiji crteži zaokružili su koncept ovog rada u potpunosti.
Konceptualna igra sa Zakonom o šumama traje od prve izvedbe projekta Slušaj šume! kad su fragmenti zakona bili dio instalacije ‘Šumarij’, odnosno ‘cvijetnjaka’ na Trgu J.J.Strossmayera preko kojeg se pristupalo, uz pomoć QR koda, na virtualni dio projekta, da bi na izložbi ‘Naturalna semantika’ destruirani zakon u radu ‘Šume su zakon’ bio uokviren i činio pozadinu za instalaciju ‘Banket’ s jedne, a s druge strane galerije nalazio se na postamentima u staklenim posudama pretvoren u pepeo, prethodno ‘ritualno’ spaljen.
Igra sa djetetovim crtežom za ovu izložbu, dakle, nastavak je konceptulane mape koja od samog početka naglašava nedosljednost i lošu kvalitetu zakona, a onda upozorenje da i takav je bez stvarne snage u smislu pravnog postupanja. Sloboda izražavanja trogodišnje djevojčice, obrnuta objektivnost šara koje nastaju u zamaštanom djetetovom svijetu kojem odrasli nemaju pristup jer traže razumijevanje predočenog koje, pak, nastaje kroz emocionalno, neinhibirano ponašanje djeteta. Čista kreacija suprostavljena čistoj birokratizaciji. Naizgledna apsurdnost ovog rada krije i ozbiljenje budućnosti: djevojčica Nora živjet će u svijetu koji će biti ekološki potpuno destruiran ne promijenimo li svoje ponašanje sada, ne utječemo li na sustav odmah, u političkom i svakom drugom smislu. Kritika zakona koji ne brine o šumama već o gospodarenju šumama stvorila je direktno angažirano djelo.
